Putnik jedan na stanici pustoj
Ritam srca svoga sluša
U magli gustoj
Izgubljena pjesnička duša.
I čeka nešto što doći neće
U moru magle duša pliva
Prolaze dani život teče
Porušen san on još sniva.
Put trnovit tako to bude
Kroz maglu gustu na tren sunce sine
Život je proklet čula polude
Kad ugleda njene obline.
Kao prokletstvo pred njim stoji iz snova žena
Savršeno lijepa do svakog djelića
Sreću uživati do zadnjega trena
Gleda je na odlasku poput maloga psića.
Na stanici pustoj umorno diše
Sunca nesta magla sve ovi
Gasi se pogled padaju kiše
Ostaju samo srušeni snovi.
7 komentara za "Pjesnička duša"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.