Pod kompresijom nostalgije

Dok pokušavam ocrtati sveobuhvatnost suza

I napisati dosadnu pjesmu

Značaj putovanja gubi vještinu tuđih lica

U zemlji gdje nitko ne postoji, glas gorčine tuguje

Iz razuma nesrazmjer oblikovanja

Nagih grudi mi ne polazi za rukom

Nisam slikar, tek prosječan pjesnik

Zgubidan na kraju svijeta

Za koji znamo samo ja i cigo

Zmaj od staklenih boca druguje

Išće dukat, kazaljke su preskupe

Zlatna ribica ne pokazuje znakove darivanja

Ovaj trenutak Iluzija mi nagovještava

O čemu treba pisati.

Hvala!