Sjećaš li se bilo je proljeće
svud oko nas rasprostrle se livade
lelujale su tanke vlati trave
u mirisu i bojama nas su krile,
ležeći u njima da li smo sanjali sreću
ili je stvarno za nas tu bila,
tko ti je dozvolio tada
da uđeš mi pod kožu
i  šetaš slobodno mojim venama.
Ne reci mi da krivac je srce
što te prigrlilo i u žile smjestilo
da putuješ kroz mene kud te volja
i uznemiruješ sve što sam ja.

I danas je proljeće,
rascvale se bojama livade ,lelujaju travke
zanjihane blagim povjetarcem
mene samu u sebi skrivaju
i tebe u meni sjetom rasprostiru.
Da ipak je krivac srce neobazrivo
što pod kožu mi te smjestilo
i još mi žilama putuješ i misli uznemiruješ.