Grijao sam obraz na mjesečevom stegnu
iza mene sjena
bacala je šiljke nemira i osude
to nisam bio ja
netko drugi stajao je u njoj nijem i bolan
Trudna i spokojna
treperila je čistoćom i mirom
Gledalo me ohladnjelo sunce mjesečeve puti
iza mene gradovi sjećanja
vrištale su ruševine žive vječnosti
I pustila me da odem
da tonem u zaborav svakim korakom
tihog odmicanja u svijet
među žive spomenike ruševnih duša
6 komentara za "POD MJESEČEVIM SLAPOM"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.