Glasovi jedinog doma
Negdje u daljini ječe
Pod modrim nebom Stockholma
Spušta se još jedno veče.
Ulice neznanih lica
Vjetri neželjenog zraka
Znaju da sam lutalica
Sjeverom studenog mraka.
I noćas otvaram vrata
pomoću presmiješne šifre
Samoću devetog kata
Zar umanje bolje cifre.
Toliko, toliko toga
Fali mi u ovom gradu
Daleko od svega svoga
Tu na privremenom radu.
Ali uvijek pjesmu imam
Da me grli , da me tješi
Svu toplinu od nje primam
I moje se srce smiješi.
11 komentara za "Pod modrim nebom Stockholma"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.