podmukla dubina noći
pije samoću
pije tišinu
pije na slamku
udaraju kapi kiše
po čelu
odzvanjaju u grudima
dozivaju zelenu šumu
nestalu u procjepu srca
gdje iz kamena niče
pepeljasta kosa djeteta
raspletenim pogledom
ranjava bijele ptice
neutješno jutro
miriše na sumpor
na trulež
u plućima
u kostima
u ljudima
magle nalaze ruke
kaplju po rijeci beskraja
traže milost
svilenoj kosi
koja kroz blještavilo velegrada
tugu i dalje nosi
tišina vrije
pije samoću
očeve
majčine
iščezle zagrljaje
na slamku pije
život prezren
zanijekan
odbačen
poput stare kutije.
7 komentara za "Pod svjetlima velegrada"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.