Pod zastavom života

I kad ljudi padnu

vijore zastave

jer gdje jedni stanu

tu drugi nastave.

Ćutim svoje pređe

oni paze na me

tanke su te međe

svjetlosti i tame.

Lome se eoni

i vrijeme se mrvi

ali žive oni

tu – u mojoj krvi.

Sve te zvijezde nijeme

iz prošlosti sjaje

to prkosno sjeme

još uporno traje.

I kad ljudi padnu

vijore zastave

jer gdje jedni stanu

tu drugi nastave.

8 komentara za "Pod zastavom života"

  1. Avatar photo
    Marija
    14/06/2022 at 5:59 am Permalink

    Život ima zastave, stijeg pod kojim se pada, diže i ide naprijed. Jedina smo stvorenja koja u sjećanju i svijesti i tijela nose svoje pređe. Tanke su to međe. Pjesma je oda životu. Daje mu smisao neprolaznog.

  2. Avatar photo
    Durdica1955
    14/06/2022 at 8:46 am Permalink

    Predobro opisan tijek ljudskog života. Srdačan pozdrav.

  3. Avatar photo
    AnjaL
    14/06/2022 at 10:46 am Permalink

    To je baš tako… dio smo veće cjeline pa i kad je ne vidimo u potpunosti.
    I nosimo je u krvi, u tom zapisu – i onda kad se mi više ne sjećamo svojih pređa. 🙂 Krasni stihovi, Aljoša!! VP!

  4. Mihaela
    14/06/2022 at 2:15 pm Permalink

    Neka vijore zastave života. Cijeli taj lanac naših pređa nešto nam je dao!

  5. Avatar photo
    boba grljusic
    15/06/2022 at 6:59 am Permalink

    O da geni nisu voda ,bravo Aljoša sjajno napisano
    pozdrav

  6. Avatar photo
    Suzana Marić
    15/06/2022 at 8:27 pm Permalink

    “Geni kameni”… U nama su ti geni, koje dijelimo dalje… Prekrasna pjesma, Aljoša!

  7. sumiko
    16/06/2022 at 8:31 am Permalink

    Ćutim svoje pređe
    oni paze na me
    tanke su te međe
    svjetlosti i tame.

    Lp

  8. Avatar photo
    Aljoša
    24/06/2022 at 10:26 am Permalink

    Hvala, ekipa, na čitanju 🙂

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.