Otkucala je ponoć.

U staroj peći vatra šara svoje sjene.

Knjige prašne dugo otvorila nisam

u klatno sata uprte su zjene.

.

Na mračnom oknu čujem lepet krila

to sova siva silom ući želi

vani je zima, vijavica vije

svuda uokolo snjegovi su bijeli.

.

Otvorih prozor neka uđe ptica

sjetih se Poa i njegova jada

ptica se nećka, gdje da se smjesti

u maloj sobi nedostaje Palada.

.

Ptica me gleda svojim oštrim okom

i baš kao gavran, besjedit je stala

u svakom srcu netko mrtav ima

za nekog gori jedna iskra mala.

.

Kada ja odem, kažem sivoj ptici

neću suze oka, neću plamen svijeća

neka se mene, onaj tko to želi

 osmijehom vedrim mjesto tuge sjeća.

.

Marija Juračić ” Pisci, ljubav i ostale trice” 20I3. REDAK