Otkucala je ponoć.
U staroj peći vatra šara svoje sjene.
Knjige prašne dugo otvorila nisam
u klatno sata uprte su zjene.
.
Na mračnom oknu čujem lepet krila
to sova siva silom ući želi
vani je zima, vijavica vije
svuda uokolo snjegovi su bijeli.
.
Otvorih prozor neka uđe ptica
sjetih se Poa i njegova jada
ptica se nećka, gdje da se smjesti
u maloj sobi nedostaje Palada.
.
Ptica me gleda svojim oštrim okom
i baš kao gavran, besjedit je stala
u svakom srcu netko mrtav ima
za nekog gori jedna iskra mala.
.
Kada ja odem, kažem sivoj ptici
neću suze oka, neću plamen svijeća
neka se mene, onaj tko to želi
osmijehom vedrim mjesto tuge sjeća
.

Marija Juračić “Pisci, ljubav i ostale trice”  2013.