10 lipnja 2022
Autor: Durdica1955
Kategorija: Uncategorized
Tišinom šapuću pospane sjene
Strahom se skrivaju u zabačen kut,
Raširile svoje splašene zjene
Čekajuć da proviri bar’ mjesec žut.
.
Sve je tiho u carstvu mrkle noći
Tek čuješ jezu što sjenu kostr’ješi
I suzu što strahom klizne kroz oči
Dok je trepavica miluje, tješi.
.
Sve je samo noć, dosadna i crna
Mora za one koji sveg se boje,
Lovina je strah u očima srna
Što nisu zaspale već sjene broje.
.
Svaka crna noć, crnu pređu prede
Dok skrivene sjene traže sunca trak,
Tek jutro im tada spretno prevede:
-Nema više straha, pojeo ga mrak.
10/06/2022 at 9:16 pm Permalink
Izvrsna pjesma, Đurđice. Lijepo si prikazala crnu noć koju dobro poznajem, ali češće mi služi za bijeg od stvarnosti (dana). Kad mene ovije tama imam osjećaj da sam i ja nevidljiva.
“Tek čuješ jezu što sjenu kostr’ješi
I suzu što strahom klizne kroz oči
Dok je trepavica miluje, tješi.”
Lp
10/06/2022 at 10:43 pm Permalink
Hvala ti Katarina na komentaru. Nije me više strah ali kad sam bila mala uvjek sam se bojala mraka, zamišljala sjene kao i mnoga djeca, tako je valjda i ova pjesma isplivala. Lijep ti pozdrav iz kišnog noćnog Osijeka.
11/06/2022 at 5:33 am Permalink
Zgodna dosjetka na kraju pjesme!
11/06/2022 at 6:21 am Permalink
Odlična. Olakšanje kroz humor na kraju!
11/06/2022 at 9:16 am Permalink
Dobra atmosferičnost pjesme!
11/06/2022 at 10:10 am Permalink
Hvala vam svima na komentarima, lijep pozdrav.
15/06/2022 at 7:10 am Permalink
Sve je isto kao dan , samo Sunca nema a tada vlada strah
pozdrav.