Ponekad se sjećam lukova
jednog mosta zagledanog u nebo
kao duša ciganska i liježem u postelju
uz muziku koju volim
Ponekad osjetim kako hladna svila
tvoje kose lice mi takne i jedno dijete
duboko u meni počinje da stari
i neka zvijezda se pomakne
kao predznak dobrih vijesti
Glas mujezina me prene
i vrati u grad razapet između
t¢ge za jug i čežnje za hladnom
skandinavskom udobnošću
u kome sam trošio dane kasne mladosti
ne sluteći da ću sresti
jedan osmijeh iza koga se krije
sklonost ka zabranjenim igrama
9 komentara za "Ponekad"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.