Migolje misli ko guje
u svitanju bez daha
u zanosu napukle zore
usne su prepune praha
u dodiru neba
oluja vrelinom cijepa
dva izgubljena putnika
koja su beskrajno slijepa,
u pregibu davanja
i danas nevere pljušte
ne pričaj o ljubavi
ponori tvoji dok šušte.
4 komentara za "Ponori tvoji"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.