Mislili su svi da ona je ohola
jer hodala je svijetom uvijek ponosna.
Bila je lijepa , bila je posebna
kao breza tanana u šumi bagrema.

Pjesmu je uvijek na usnama nosila
mislili su svi da uvijek je vesela.
Ona je bila srna tužnog pogleda
što od života samo je sreću tražila
Svu ljubav i snagu u život je uplela
ali on joj jadom i velikom kušnjom vrati
skromnost njenu siromaštvom plati,
dobrotu potrošili pravi tati
ljubav i nježnost tuđe dane krati.
Sada zna zadatak je bio viši
iz nesanice i dana plača
izašla je mudrija i jača
pa samoću riječju i stihovima plaća.
Hoda  i danas ponosna i gorda
sada i oni što podsmjehe su joj slali
što postali su nevažni i mali
misle da je svoja, posebna
vrijedna svačijeg poštovanja i pogleda.
danas ona bez obzira na sve nedaće
jutrom poželi svima vedar dan, pun sreće.