Vrata su se otvorila. Cigareta je gorjela u kutu usana napola mrtvog bića. Nijanse vremena su košmarno obuzimale svaki pokret lijeve ruke. Krv je curila iz svježe isječene rane. Utjeha mu je bila glazba što je glasno odzvanjala prostorijom. Johnny je bio jedan i neponovljivi ”The man comes around”. Taj čovjek čekao je svoga anđela koji će ga provesti kroz vrata Tišine i gorkog šaputanja. Cijeli život je prešućivao Istinu. Uvijek je Volio zimu u proljeću. Sagorijevanje boli na tračnicama koje su vodile niz padine zelenih ravnica i kroz gorja zagnojena tuđim suzama. Ipak, ostaje nerazjašnjena kob je li otac što ga je cijelo vrijeme držao u krilu dok je bio beba njegov pravi otac. Ponekad mu je bilo svejedno a ponekad kao probisvijetu i utopljeniku želio je da nema oca i matere jer misija ničega ga je sve više zastranjivala. Volio je sa vrha zgrade od 13 katova gledati sumornu rijeku što gnjecavo leluja kroz dlanove staroga grada. Trublje su svirale, tiho, kao da stružu kostima po staklu. Granica prelaska iz stanja potpune svijesti u crvotočinu svemira samo što se nije dogodila. Krv zgrušana označavala je vrata koja su trebala zabljesnuti udarcem Sveznodara željeznim čekićem. U transu opuštanja očiju i srca posjetio ge je Konjanik na crnom konju. Tko si ti što odlučuješ o živosti moga tijela? Tko si ti što mi magli uspomene i sjećanja? Što mi mladost uvrštava u albume prošlosti? Što si ti kada se tako samo cerekaš i brusiš noževe vreline’? Donosiš mi ure koje idu unatrag? Želiš da se prisjećam jauka svih zadavljenih mojim vlastitim rukama? Sve koje sam prevario, duševno i tjelesno osakatio? Sve one koje sam kroz dugi vremenski period gazio? Uništavao im životni ushit i tjerao ih na umorstvo žutih vrata? Ja sam Ti, Tvoj put kroz smrti života, iskupljenje, novo rađanje. Pismo koje si dobio i u njemu Bog će nas sve sasjeći. Isjeći će korijen koji su njegovi podanici prozvali zlom. Tebe što si mogao biti oličenje krune i predaka koji su ti podarili moć kralj. Sve si bacio niz vjetar, postao patnik tuđih života. Mogao si imati imperij Ljubavnih konkubina, vrtove Mladosti i Vrelosti. A ne. Ti si sve prosuo u Urnu prostodušnosti. Namijenjen ti je život sedam života. Prolaska kroz sve ognjeve što si upalio. Sunca vidjeti nećeš, bludno će te uzeti morske dubine stidniče sagrešivi.
6 komentara za "PonovnoRađanje"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.