Prokleti bili svjetovi nade,
Prokleti nek su svjetovi želje,
Prokleti bili svjetovi sna,
Prokletstvo nad prokletstvom crnih iluzija,
jer snaga je ishlapila kao kap jutarnje rose
pred žegom sunca i srce vene i svene kao suhi cvijet;
prokleti nek su svi svjetovi laži
i sve što me slabi i ljušti do srži.
Riječ poraza je potekla iz svjetova nade, svjetova želje,
iz svjetova sna i porazila me,
kao ratnika potukla mačem i ostavila
da u lokvi krvce svojeg poraza ležim.
Sit sam svjetova nade, svjetova želje, svjetova snova,
sit i umoran od gluposti crne iluzije.
I slomljen mač iz trulih korica vadim
da obranim ovaj posljednji komadić
žive egistencije u sebi.
Okovi poraza, pritišću me prema dolje,
prema zemlji, prema blatu, prema crnome paklu.
Moja čast, moja grlena misao, sada leži u okovima poraza.