U sebi njegujem poseban svijet
on ima svoja kopna i mora
tu raste drač i predivan cvijet
i čežnja se rosi sa usnulih gora.

U svijetu tom su ljubavne lađe
jakim su vezom svezane u doku
tek rijetka od njih pučinu nađe
budeći sjaj u mutnome oku.

Taj svijet je prepun širokih njiva
lunina praha, breza i sjena
u njemu svita pjesnika sniva
poeta što pišu iz drugih mijena.

Tu putuju stada preko gorskih kosa
pastirice bose plava zora budi
tu drhti na granama jutarnja rosa
i visoka žita prva zraka rudi.

Tu sveti gral prekriven makom
daleke usne sanja i ćuti
a topao lahor što kola zrakom
svu raskoš bića zanesenog sluti.