Mrtvo biserje oko labuđeg vrata
Sve skrbno prebire livadna vila,
Još potrošena zrnca pješčanog sata
Pamte rosu kad je ogrlica bila.
Uzalud od ljepote krvare višnje
Već su premazane usne gradskim ružem,
Al’ u takve večeri proljetne, kišnje
Pokislu te čeka kućica s pužem.
Sjetiš li se sporog i balavog lika
Kojeg jedino nije dostigla sreća,
Iskusan je davitelj nevažnog krika
Dok ti spavaš – od svega svetija, veća…
…A mrtvo biserje s labuđeg vrata
Skinuo ti je nekakav čovjek rukat,
Potrošit će se zrnca pješčanog sata
Nosili u oku mjesec ili dukat.
9 komentara za "Potrošena zrnca"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.