Opet bi srce nudilo više
ono bi pilo život na čaše
stare demone ne zna da briše
ne zna da šapće očenaše.
U njemu uvijek oluje, kiše
i jedno lice otišlo davno
u njemu tuga nekrolog piše
ono se daje i pati javno.
Umorno, trošno, uvijek gladno
pred sobom samo ceste vidi
pusto je, prazno i tako jadno
ono se samoga sebe stidi.
Tekst: Marija Juračić
Glazba: DD Ciprijan
12 komentara za "Potrošeno srce"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.