dajem ti oprost

u riječi te više ne spominjem

netko će se već naći

u danima izgubljenih sumraka

na poleđini knjige

umjesto pročitanog slova

da zavrišti tvoje ime

 

u hladnoj grobnici

mjesto je popunjeno

udarac vremena

poneka ruža

suza kao da i nema

za nekoliko dana

neću postojati

u slovu niti pjesmi

samo kao nestala sjena

 

stavi crni šešir

stegni  prstima  crnu maramu

u dubini kaputa

s mirisom mog parfema

i ponašaj se obično

jer više me nema

da oplakujem ljeta

 

u povorci krizantema

sakrij svoje suze

kao neznanac

koračaj tiho do mjesta

gdje ćeš naći ono

što zvalo se žena

 

kada prođu mnoge godine

prije nego spomeneš moje ime

sa mosta baci crnu maramu u rijeku

neka je proguta dubina

tada zaplači

zagrli moju sliku

i upoznaj našeg sina