PrahSaKovitlacaNjenihUsana
Ljubio sam ju dok su kišne kape susretljivo nam prizivale zagrljaje noći
Čeznutljiv i brižan joj želim biti, vjerujem u slobodu koja će doći
Davno smo odgurali hladnoću jedne jeseni, ljubim joj kožu lahornu
Platno je životno koje me svaki dan obraduje sa drugom slikom
Jutrom me dočekuje pred vratima zaljubljenosti, pokretima istančanim
gradi most između riječnih snatrenja i mojih prvih dana sjećanja
Nismo izgorjeli dok su trajali ljetni požari, nadamo se toploj vlažnosti
Raštimanim žicama, ugađamo jedno drugom u podvizima tišine
Za usnama prahni kovitlac se oplemenjuje, vješti smo, duše skrovite dvije
10 komentara za "PrahSaKovitlacaNjenihUsana"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.