PRAVDA-RADOST ŽIVOTA

Bila jednom golubica bijela,
bijelo perce, bijela duša, bijelo vrijeme,
na rame svakog bića suptilno je sjela,
žrtvovala duh svoj za teško breme.

Bila jednom djeva lijepa,
purpurne ruke, baršunasta usta lijepa;
igrala se s djecom, infantima medena carstva,
klackala je sunce kroz zelena prostranstva.

I moć bogova bješe snaga pravde međ’ ljudima,
slatko srce, slatki titraj u grudima,
jedina slijepa ljepotica koju kamen Gorgone ne kuša,
jedino biće od kojeg život poteče (rijeka koju svaka napast sluša).

Lijepe stvari kratko traju,
svaka vječnost kuša kolač kraja,
ljudska ramena ispaštaju kraj vranina graktaja,
u današnjem svijetu, utapa se i posljednje sjeme pravde (sumporna močvara)
nema pravde više među bogovima, a kamoli u ljudskih graja.