Svjetlucaju na rubu života
lagano klizeći niz listove
kao što djeca niz tobogan
se spuštaju.
Nisam sigurna znaju li
što ih padom čeka
iako sasvim je svejedno.
Neumitna je istina
kratkog postojanja
prije nestajanja.
Čekam da klizne
i pomislim kako sve isto je,
njima, kišnim kapima
i meni, i nema mogućnosti
promijeniti neminovno.
Kap klizne;
ostajem gledati,
praznina.

fotografija: Tonka – kapljica

19.06.2015.