PRAZNINA
prazninu obasjava svjetlost križa
jačinom koja prelazi u bol
ima li pak smisla
sjesti za njen stol
sama u praznini
i ona u meni
jedna u drugoj zrcalimo svijet
vrijeme je dakako
i s njom i sa mnom
i pad i let
i klanjamo se
do samog dna praznine
da ona u moje
a ja u njeno ime
ispijemo čaše gorčine
Jedan komentar za "PRAZNINA"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.