Putujem u obećanu luku
Kroz nevremena mog putovanja
Sjene prošlosti na dno me vuku
Na groblje svih potonulih sanja.
Nosi me val sve dalje i dalje
Ne pita more jesam li spreman
I samo što noć zatvori ralje
Izroni dan k’o bijela neman.
A onda bljesne bjelina sprudi
Iznenadno svjetlo usred more
Naslonim glavu na tvoje grudi
Da se olovne misli odmore.
Ti me izliječiš dodirom ruku
I svaka bol postaje sve manja
Na putu u obećanu luku
Tamo gdje je kraj mog putovanja.
Aljoša
9 komentara za "Predah"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.