Bori se okružen stijenama
Dok bijesni valovi udaraju mu u prsa
Mjesec je boje krvi
Tek rođen, u danu propasti
Beznađa, borbe uma sa demonima sadašnjosti
I prošlosti
Bori se okružen slikama
Razbacanim umom
Što ga oštricama režu iznutra
Krvareći
Drhtavim rukama otvara vrata novom danu
Pada preko praga
Uzdiže se…
Pada…
Uzdiže se..
Proklinje…
Molećiv pogled ostaje zarobljen
Među sivim oblacima
Odustaje…
Tama je previše gusta, ljepljiva
Tone …
Predaje se…
Tako je mirno…
Tiho..
Nema više slika, nema više oštrica
Samo jedna ruka
Što ga čvrsto drži
Izvlači ga
Pere sa njega tamu
Briše rane
Pali svjetlo u spavaćoj sobi