Za antičku mitologiju nije toliko važno pitanje jesu li ljudi stvorili bogove ili su bogovi stvorili ljude. Važnije je pitanje; kakvi su bili ti ljudi, odnosno bogovi.

Ako zavirimo u ep Teogonija, djelo Homerovog suvremenika Hezioda, ući ćemo u zanimljiv svijet predolimpijskih bogova, onaj koji je postojao prije Zeusa.

Ep počinje opisom postanka svemira.

„U početku bijaše Kaos“, rekao je Heziod prenoseći nam znanje koje je dobio izravno od Muza.  On ne zna i ne govori o tome kako je nastao Kaos i podsjeća me na teoriju Velikog praska koja također ne odgovara na pitanje prapočela.

Ušli smo u strukturu atoma, poznajemo mnoge tajne materije i njezinog bića, ali tek u posljednje vrijeme orkrivamo bit i ustroj kaosa.

Prema tumačenju Hezioda, sve što jest, postalo je iz Kaosa. Tako su mu rekle Muze i on im vjeruje. Možda treba vjerovati. Krenuti od te činjenice. Nešto drugo naš ljudski mozak ionako nikada neće moći shvatiti. Svemir je  vječan i postoji oduvijek. Nije ga trebalo stvarati. On je to što jest i uvijek je bio to što jest. Vječnost. Ako vjerujemo u nepreglednu budućnost Svemira, trebamo vjerovati i u njegovu prošlost. Život nastaje na dva načina; parenjem i dijeljenjem. Svemir je, prema tumačenju Hezioda, nastao dijeljenjem Kaosa. Kako se moglo dijeliti ništavilo i dobiti sadržaj, to Heziod elegantno rješava tvrdnjom da je materija postojala oduvijek, ali bez oblika i reda. Onda se Kaos probudio i počeo dijeliti. Prvo se odijelila  svjetlost od tame, dan od noći. Tako su nastale prve personifikacije bogova:

Ereb- bog vječne tame

Nikta- božica tamne noći

Eter- bog vječnog svjetla, zrak koji dišu bogovi

Eros- bog ljubavi i požude

Geja- Zemlja, Velika Majka

Tartar- podzemlje dublje od Hada

Uran- zvjezdano nebo

Pont- more

 Ovih osam prvorođenih, nastalih dijeljenjem Kaosa, stvoriše ogromnu lepezu života.

Čim se je pojavio Eros, sljedeća loza predolimpijskih bogova nije više nastajala dijeljenjem, nego spajanjem muškog i ženskog principa.

Gea je svojim dijeljenjem stvorila Urana, a iz njihove veze nastali su Titani. Prvoj generaciji Titana predsjedavao je Kron, opak momak o kojem su do našeg vremena došle mnoge ružne priče. Procijenite sami.

Kronov otac Uran rado je spavao s Gejom, ali nije pazio pa je ona stalno rađala. Uranu su vlastita djeca išla na živce i njegova se netrpeljivost uskoro pretvorila u mržnju pa ih je redom zatvarao u Tartar.  Nije mislio na Gejine majčinske osjećaje, na bol majke koja mora gledati patnju svoje djece. Dozlogrdio je Geji i pomislila je; ja sam te stvorila, ja ću te se i riješiti. Kako veliki bogovi u to vrijeme nisu znali za kontracepciju, Geja je odlučila drastičnim mjerama spriječiti supruga da nekontrolirano pravi djecu. Izradila je  srp od kamena i zamolila svoje sinove da kastriraju njezina muža, a na to je pristao samo njen najmlađi sin, Kron. I kada je Nebo leglo na Zemlju, odnosno Uran na Geju, Kron je skočio na svog oca i kastrirao ga, bacivši njegove testise u more. Od Uranove krvi rođeni su Giganti, Nimfe i još mnoga mitološka bića nižega reda i , zamislite divote, iz pjene je izronila prekrasna Afrodita. Sada se Kron počeo ponašati gore od vlastitog oca. Ne samo da je nepodobne bacao u Tartar, nego je počeo proždirati vlastitu djecu jer je vjerovao proročanstvu svojih roditelja da će ga s prijestolja svrgnuti vlastiti sin.
I proročanstvo se ispunilo. No to je već jedna druga priča.

 

Marija Juračić