Učenici  5. razreda osnovne škole već moraju znati razlikovati priloge od opisnih pridjeva u riječima istog oblika ( lijepo, brzo, oštro, tupo… ).  U čemu je kvaka? Kako im pomoći da bez problema, u rečenici odrede, radi li se o prilogu ili pridjevu?

Prvo trebaju naštrebati da pridjevi uvijek pripadaju imenici, a prilozi glagolu. Neka to dobro utvrde da ne dođe do povrede područja koje pripada imenici i područja koje pripada glagolu, jer im tu nikakve arbitražne komisije ne mogu pomoći.

Onda trebaju samo malo vježbati svoje misaone procese. Najbolje je stvar utvrditi na primjerima.

1. Lijepo dijete sjedilo je sasvim mirno. Djeca su se lijepo zabavljala.

Zanemarite, ako vam se prva rečenica čini nevjerojatnom i mislite samo na logiku jezika. Vidite da je riječ lijepo u njoj logički vezana uz imenicu dijete. Dakle, ta je riječ pridjev. U drugoj rečenici riječ lijepo je logički vezana uz glagol (sjedilo je). Dakle, ta je riječ prilog.

2. Važno mu je brzo učitavanje programa. Mladić je trčao brzo.

U prvoj se rečenici riječ brzo vezuje uz imenicu učitavanje. Dakle, radi se o pridjevu. Ako ste u drugoj rečenici vezali riječ brzo uz imenicu, onda vas moram pitati, kakvu ste to zbrku dobili i što vam znači – mladić brzo? Jasno je da se izraz brzo treba vezati uz glagol ( trčao je brzo) i da je on ovdje prilog.

3. Oštro je pero ovog pisca. Pisac mu je oštro  odgovorio.
   Sad već znate i sami. Oštro (pero) i (odgovorio oštro). Pridjev i prilog. Nema miješanja. Oštro razgraničenje.

Postoje još neka pravila vezana uz ovo pitanje, ali njih možete pročitati i u školskom udžbeniku.

Marija Juračić