Nešto starije generacije pamte kako su ih u školi učili da su pridjevi  riječi koje govore kakvo je što/čije je što/od čega je što/
( majčin, bratov, drven, staklen, lijep, prepreden…)  To je za ovu priču dovoljno.

Ono što treba zapamtiti je da i po starom i po novom pravopisu vrijedi pravilo:

Odnosni pridjevi na na– ski/čki  izvedeni od osobnih i zemljopisnih imena pišu se malim slovom:

hrvatski, slovenski, slavonskobrodski, njemački, osječki, valpovački, dubrovački, američki, krležijanski, šekspirovski…

Napomena:

Kada kažemo da je nešto napisano krležijanski, onda pridjev krležijanski nije posvojni pridjev jer se ne misli da to nešto pripada Krleži.  Pridjev je odnosni jer se odnosi na stil koji podsjeća na stil Miroslava Krleže.