Davno je bilo kad smo se čule, čini mi se kao da sam te samo sanjala .

Ne znam gdje je počela naša priča ali sigurna sam kraj se ne nazire.

Kako ne bih zaboravila tebe a ni ti mene

kažem ti još mi je duša govoreća i ne smirujuća.

Govori ne samo riječima no svim  što ne umijem

objasniti  samo osluškujem odgovore.

Čuvaju ih zore, mora, podneva i večeri.

Noćima sanjam i budim se umorna

ali trajem ….

meni ponekad cijeli život izgleda kao san,

i svi ljudi koje znam, i oni koje ne znam, a kao da znam,

i oni koje samo sanjam…, a tebe se dobro sjećam i mislim kako ću ti se javiti,

ako ne danas onda sutra obavezno i tako prođe dan, pa još jedan…

Tako silno si me razveselila, okrunila jedan ionako prekrasan dan,

sve mi uljepšala i tako sam sretna što te znam i što se razumijemo i bez puno riječi.

A što bi mogla tako bogata duša nego rađati i dijeliti raskoš.

Ne daj nemirima da te shrvaju, ukroti ih kako ti to najbolje znaš – stihovima i pošalji mi da uživam