Foto: J Bek

Hej prijatelju, Martinje je,
u vinogradima u daljini
mirišu patke pečene,
a tebe već dugo nema,

tvoje vinograde prostrane
zamijenile su nebeske livade.
O kako je vino niz grlo teklo,
i kestenje se zrelo peklo,
priče sretne do jutra su trajale
zorom vinom omamljeni
sanjali smo tople krevete.
Pjesme su se vedre orile
grla se nisu nimalo štedjela
odisala je radošću cijela uzvisina
da se znade gdje se mlado vino pije
i dobrodošlicom prijatelja dočekuje.

Hej prijatelju ,nema te,
pjesme u vinogradima zamrle,
vino gorčinom obiluje
pa ne grije dušu vedrinom
već gorčinom tijelo truje.
Prijatelja starih ,kao ni tebe nema
tužna i pusta su Martinja sva,
pitam se jesu li tvoja gore vedrija?

Štefica Vanjek-Štefi