Svoju stazu iskoračati moram,
ranu po ranu
od zemlje i vriska.
Kad zazidam sebe
sred stamenog stiska
i kosti smrskam u bjelinu straha,
povijena u vrijeme žetve
svejedno ječat ću
iz vlastitog praha.
Riječ nad čelom
što iz kamena me žari,
ni oči smrti osniježiti ne umiju.
Probuđena, ja ću dotaknuti jutra
što pod vjeđama rasanjana vriju.
katarinab
10 komentara za "Probuđena"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.