Otac mi je zlatno sunce, a majka srebrn mjesec,
perce nošeno vjetrom,
moj život bješe.
Nebo mi je krov nad glavom,
gozd zidovi kuće,
a ulice i blatni putevi,
uski hodnici kroz ledene dvore.
Zvuci jeseni, mirisi proljeća,
zlato ljeta, biseri zime,
perine su meka kreveta
u kom duša snije.
Dijete sam jedne bajne vile
i sin oca Apolona,
vječiti sam putnik i tragač sudbine,
siroče ovoga svijeta
i prokletnik od mača jezika analfabeta.
katarinab
Aljoša
Jedan komentar za "PROGNANIK"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.