kada bismo barem mogli
vratiti vrijeme
i slušati radosnu ciku djece
što je na koljenima ostala
u krilu zaspala
jer odlaze,vrijeme ih odnosi
odnosi sve nestašluke
suze,osmijehe,slatke laži

kada bismo mogli 
vratiti vrijeme
pa makar ponovili iste pogreške
spotaknuli se o isti kamen
samo da osjetimo onaj iskreni zagrljaj
da obrišemo poljupcem 
onu malenu suzu na obrazu
i tiho zapjevamo uspavanku
iznad uzglavlja

ali …
vrijeme teče poput brze rijeke
na drhtavim koljenima 
sada se odmaraju umorne ruke
dok na krilima djece 
novi se život rađa
cvatu novi pupoljci

svjesnost i razbor
šapuću nam u uho
da sve to tako mora biti
da je to davno izmišljen
program životnog računala
čiji je vlasnik Bog
i on upravlja svojom palicom
ali, unatoč svemu 
poželimo opet 
da nam se vrijeme 
na trenutak vrati 
S:K:M 

moj pogled.com