Negdje na prostranstvu

Korak po korak

Vučem se, kao u izgnanstvu

Bez traga života, okus gorak.

 

Hodam tako sporo, polako

Gledam smrznuta trava

Hladno je jako, jako

Hodam a priroda spava.

 

U sjeni jedne dobrostojeće živice

Jedno malo pognuto tijelo

Pognuto do poda tek  vidim mu lice

Nekada predivno bijelo.

 

Nekada ali sada nije

Lice pred pragom svoga kraja

Tužna nijansa roze bjelinu mu krije

Kao zalazak sunca trag bijeloga sjaja.

 

Tratinčica mala tužna drijema

Kao da mi kaže tiho što tiše

Ljepote mi nesta, više je nema

Ljepotu ljetnih dana isprale su jesenje bure i kiše.

 

Ali opet ljeto će doći

Neka druga ljepota bit će tu umjesto mene

I opet će skitnica poput tebe proći

Kao i ljepota kroz život jedne žene.