Koferi su laki, priznanja su teška

I desilo se već što nam se dešava

Krećeš u noć s fasadom od smiješka

Svatko na svoj način tuge se rješava.

Koferi su laki, teška su priznanja

I sutra ćemo voljeti neke druge

Mene čeka društvo, tebe putovanja

Svatko na svoj način rješava se tuge.

I golo drvo, naslonjeno na nadu

Rani mraz otresa s ozeblih grana

Svatko sanja svoju proljetnu serenadu

Ptice i prvi cvat što bukne iz rana.

Da te zaustavim želja je premlaka

Gubim te u magli samotnog perona

Život je nešto poput teretnog vlaka

Kratak odjek na tračnicama eona.

I tko smo onda mi u tragu vremena

Ima puno boljih što znaju i znadu

Pognutih leđa, pod težinom bremena

Svatko sanja svoju proljetnu serenadu.