Iza staklenog postolja, nepostojani tiranin

Držimo li ptice u kavezima, uskoro postaje sigurno

Netko je ubio svoj šarm, lagano, besprijekorno

Nevaljala kleta cesta isto tako trune

 

Zapuhao je hladan vjetar, bili smo mladi

A ipak dovoljno stari, rat je završio

Vani kiši a meni čini se

Kroz prozor Sunce nekako sja

 

Vrijeme je Krezubica, dolazim

Bez konja, joj prilazim

Razgrćem dim joj sa bokova

Podaje se, il mi se daje

 

Smisao je u svakom slučaju isti

Bit će moja dok ledena neposlušnost

Razbija nam sram

 

Prilazim, očekivano već noćima dolazim

Još ovu noć, padaju krune

Moja je, tek pristigla, naga

 

Stupam, neuspješno, nikada od mene vojnika

Bez zapovjedi, dubina je moja

Savija mi se pod dlanovima

Koža znojna, tijelo malaksalo

 

Nisam bio uvijek iskren sebi

Jer kada bih bio, sanjao bih opet žutu zgradu

Gorku priučenu kafu, cigareta

Gospodina Waltera Wolfa

 

Starost odaje opseg koji se sužava

U meni ostaje tek utjeha, živ bio pa vidio