Otvaram prozor duše mi uspavane
da proljeće nestašno u nju se ušulja,
sunčeve tople zrake ljubav da ugriju
a šum vjetra u granama srca tugu odagnaju.
Firangu malodušnosti širom razgrčem
i puštam radost da ulazi u vene i kapilare,
glazbi put sunčeve zrake pokazujem
da tango zaboravljenih misli pokrene
i zaplešu zajedno ljubav i zanesenost.

Širok je prozor duše mi nemirne
svašta kroz njega ušuljti se može
i ljubav i tuga ,nostalgija i osjećanja druga.
Ljubav sve rjeđe kroz prozor svrati,
tuga bi tu htjela sama stolovati.
Prozor zato otvaram samo s proljeća
da pokupi boje,mirise i strujanje lahora,
ponekad i sjećanje na tebe doleprša
a onda prozor brzo zatvaram da ne odleti
da sam te voljela da um se ponekad sjeti.