Pokisnuo grad, tonu obale
studen je, glad – ptice bi zobale
a molitvom sad ruke probale
samo pronaći mir na Sve svete.
Vjetar je i lom, gasnu svijeće
sjaj u oku mom, leti cvijeće
vraćam se u dom kao da neće
u krletci zepsti moje srce.
Hladan je taj dan – prvi studeni
jesen je van i žuti u u meni
stisnuti u dlan zlatni grumeni
nečeg što davno zvao sam sunce.
Dan ide u noć , crna rutina
al’ drugi će doć’, bolja sudbina
nadanje je moć, plava dubina
smiri dah kada tonu obale.
12 komentara za "Prvi studeni"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.