Pupkovina

07 siječnja 2022 Autor: 3 Kategorija: Tuga

Istočno od poljana dozrele riže

crnorotkinje

razdanjuju

plodnu vodu 

u kojoj bubri

pupkovina od geneze do genocida

stvorena iz zlata 

i moje kvarne krvi.

Sunčevim povezom

prekrivaju moju sljepoću

pred bezglavom djecom

koja čekaju biti rođena,

koja čekaju biti probuđena,

koja čekaju biti trud

i vrisak

između dva rata

začeta u mojoj posthumnoj misli.

Silno mi je teška sva ova kopilad

što visi s mojih dojki,

mojih rebara,

mojih obraza.

Samo još crijeva

na dlanovima nudim

kao Judino spasenje.

Silazim s uma

u riječ koja pamti

rastvoren grkljan

i hropot vremena.

Samilosno neka mi bude spasenje

o najvišu granu neba.

Tada ću svoju kopilad 

od geneze do genocida

pretvoriti 

u slatko bogovima.

3 komentara za "Pupkovina"

  1. Mihaela
    08/01/2022 at 8:06 am Permalink

    Pjesma se čita s grčem, tim više što joj je podloga stvarnost.

  2. Avatar photo
    katarinab
    09/01/2022 at 9:43 pm Permalink

    Draga Branka, pjesma se čita “s grčem” kao što kaže Mihaela, ali pročitavši je prije nekoliko dana ganula me je do bola, a privlači me k sebi kao magnet, te se ponovo vračam i čitam. Pjesma je krik, jecaj, bol, patnja što izlaze iz dubine duše za koju ne postoji utjeha.
    “Sunčevim povezom
    prekrivaju moju sljepoću”
    Svako dobro, pozdrav i zagrljaj ti šaljem!

  3. branka
    10/01/2022 at 12:40 pm Permalink

    Miha, Kato, hvala!

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.