Nikad dovoljno za sve noć snova nema
To samo znaju rijetke noćne ptice
Ti si moja pjesma, moja vječna tema
I zlatna nota zapletena u žice.

Nikad dovoljno za sve noć mira nema
Ako pitaš vojnika na noćnoj straži
Nitko ne zna što nam novo jutro sprema
Hoću li ti biti mrži ili draži.

Neka te ne plaše ni zvijeri ni ljudi
Magla što vijuga zmijski iznad rijeke
Ne dam da te budi vjetar koji gudi
Zvuci iz šume, duboke i daleke.

Sad sanjaj, dušo, u purpuru od snova
Ona mjesta gdje su nam se tajne krile
I vodit će te k meni želja nova
U Zemlju gdje žive patuljci i vile.

Tu živjet ćemo bez podruma i krova
Pod zvijezdama što su jednom naše bile
Jer vodit će te k meni pjesma ova
Satkana noćas od purpura i svile.