30 srpnja 2014
Autor: Ivica Grgić
Kategorija: Uncategorized
Jednom ćeš posve razumjeti draga
zašto su mi sjetom okovane rime
u njima sam srcem ostavio traga
i poneko tajno, meni sveto ime.
O nekim se stvarima u životu šuti
i godine tako brišu spomen svemu
ali papir što kroz vrijeme žuti
nosi svoja slova, ko pečat na njemu.
I možda ćeš jednom čitajući tako
prepoznati moja obećanja pusta
vidjevši da kroz život išao sam lako
grleći i ljubeći od usta do usta.
Izađi mila tad pod mjesec žut
vlažnim okom pogledaj u noć
ugledat ćeš snen i utkan put
kojim prepun čežnje morao sam proć.
Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.
4 komentara za "Put"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.