Posljednja stanica za ljubav,
silazim koraka  umornog,
srce napuklo sluti prsnuće.
Rukama promrzlim stišćem
one pjesme kojima te volim,
na usnama mjesto poljubaca

dvije tri riječi tvojih pjesama čuvam.
Kofer težak uspomenama spuštam,
tražim stazu ljubavi meni nekad znanu.
Oko mene samo drača, putokaza nigdje,
i ne znam gdje ću ni kako ću
jer vlak posljednji već je otišao
starom prugom u vedrija jutra.
Mene noć ovija i strahom plete,
u daljinama oči zvijeri se sjaje,
tijelo drhti  ,osjećaj ne raspoznajem
dal to strah je il žal za znanim,
tad one tri riječi tvojih pjesama
dotaknem na hladnim usnama
i njima strah i zvijeri nespokoja
daleko u tamu i daljine potjeram,
čuda gle tad, tračak svjetla dopire
nadom ispunjen do mene svrati
pokazuje poznat put za ljubav
i na mene sa sigurnošću snatri.