I zadnji vlak je pobjegao odavno
Kroz ravnicu što na đurđice miriše
Pogled leti na krilima vjetra
Prazan, izgubljen, pun nade
Dok se praskozorje lomi
Na umornim kapcima
Rasipajući besramno
Zlatne zrake Sunca
Po prljavom putu
Prepunom zakašnjelih tragova budućnosti
I umorne prošlosti
Što zvoni poput privjeska
Na hrđavim ključevima
Za petama nesretnika
I zadnji vlak je pobjegao
Odnoseći sa sobom snove nedosanjane
Na vlatima trave
U kapima rose sanjane
Jutrima mračnim rastjerane
Poput ptica iz krošnji
Starog hrasta
I zadnji vlak je pobjegao
Iza sebe ostavljajući
Pustoš praznog kolosjeka
Prugu što vodi nikuda
Jer putnik bez cilja
Ostaje na ovoj stanici