PUTOVANJE NAS ČINI DRUGAČIJIM Negdje duboko u traganju nalazim prah njene moći. Vrazi i prikaze, nakaze iskrenih osmijeha. Tko mi to laže. Rastegnuta priča bez početka i kraja. Splavar savjesti. Ne putujem često, prečesto kidam latice ruža. Sloboda je negdje uokvirena obrubom sitnog veza. Dvorci, štitonoše. U ove trenutku prolazi me jeza. Ne stružem kosti zubima iako sam svejed. Zemlja kao planeta ipak je lutajuća, kao vrijeme. Zabluda je uvijek imala svoje krvnike. Nema u tom trenutku spasa. Gori Goetheanum. Netko u tome vidi zadovoljstvo a providnost plače. Uzgred u zvijezdama pojavljivanja ima li nešto karizmatičnije od majčine suze na grobu djeteta. Postojanje se svodi na košmar burze. Naftna vozila, rupe ozona, tjeskoba ludi. Promatrač sa dalekog odstojanja pali cigaretu. Svejedno je vrijeme umiranja, tek nas put kroz smrt čini drugačijima od ostalih.
5 komentara za "Putovanje…."
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.