Sjene crnih, ogoljelih grana popadale po bjelini netaknutoj u voćnjaku iza dvorišta. Ni slikar to ne bi svojim kistom ljepše i bolje oslikao. Tišina i mir. Cakle se mali biseri na površini staklasto-smrznutog snijega. Tu čaroliju noć uvijek priprema  za buđenje novom danu. Iza voćnjaka bjelina se u nedogled raširila. Ravnicom se prostire bijeli plašt još jedne zime, još jednog sna zimski zabijeljenog. Iz dimnjaka mlinskog, ispred moje kuće izvija se zastava sivog dima prema suncu, a poneki čuh, čuh izbaci tamne oblačiće što izgledaju kao da netko lulu pučka pa se onda ti oblaci penju u čistom danu, poigravajući se, u nebesko plavo prostranstvo. Jasan zimski dan u svojoj je bjelini kao kralj na prijestolju, a podanici, seoske kuće što zimski drijemaju, uživaju naklonost svog kralja. I ništa ne remeti taj blaženi zimski mir, taj zasluženi odmor i čovjeka, i marve, i njiva rodnih crnice moje slavonske.

ISPOD SNIJEGA

MIRUJE ZIMSKE SNOVE

CRNICA RODNA

14.12.2015.

fotografija by Tonka ( iz veljače 2015. )