suzana marić

Uplašena i nemirna, sklupčala se je svojoj košari oko malenog tijela.

Svojim krupnim pametnim očima promatrala je nepoznate ljude.

Novi miris uvukao se je sa strahom u njene nosnice.

Slutila je nevolju, očekivala je drščući nešto strašno.

Prigrlila je svoju malenu kćerkicu među svoje šape, kao da je željela reći:

“Ne dam ju ,ona je moja !”

Nježno je lizala vlažnu njuškicu svog šteneta, kao da je znala da je došlo vrijeme rastanka.

Oduzeli smo joj njeno dijete i dali ga stranim ljudima koje ona nije poznavala.

Tužnim je cviljenjem ispratila svoju djevojčicu, oprostivši se zauvijek od nje.