I šutjesmo dugo u noć gledajuć daljine
i titrala nam srca od velike čežnje
dok mjesec je visok prosipao trake
i dirao njene bijele grudi nježne.

 A znali smo da vrijeme kao vihor leti
i da ide sutra što rastanak nosi
tek ruka sama k njoj se lako pruži
i nađe raj u njenoj bujnoj kosi.

 K'o umorni ratnik što za mirom žudi
i traži krilo gdje će stavit lice
tako za njom se tresla cijela duša
dok usnama joj gladih svilne trepavice.

 A s dalekih se gora rosila tišina
u rukama počivao mi njezin tanak struk
ko slatki san se čuo uzdah njezin
dok nad cijelim krajem snivao je muk.

 Silno je ljubih, dugo do svitanja
k'o zemlja pusta kad uživa kišu
i danas kad prođem k'o slučajno tuda
zastanem, slušam, tu njene grudi dišu.

Ivica Grgić "Dosanjana lira" Redak,20I3.