RasutaKapVeseljaGrize
Rasuta je bila kap veselja koja je ushićeno putovala njenim otajstvima zavodljivosti. Rascvjetana i vidno pohotna okretala je okicama kao ključ u dobro podmazanoj ključanici. Palio sam prvu svijeću naše noći razbuđene šarenim lisnim jesenskim dodirima. Godila mi je prisutnost jarkih zraka Sunca na licu dok je ona odlučno grabila kruti temelj.
Tako ga je sočno ljubila i prevrtala jezikom. Kosu sam joj kovrčao, pleo mrežu pahuljastih niti dok je plamen žudnje vatrene stihije kovitlao tijelom. Spuštao se mišićima, želeći udariti pod njene skute, rastrgati haljinu čokoladnu pepeljastu. Privlačno i razdragano obuzeta rukavcima riječne Kraljice uhvatio sam ju oko struka. Prepone joj bijelo pisao, grizao polutke zubima zadovoljstva.
Usidreni u slanoj luci uz obalu oštrih hridi zapljuskivao sam ju valovima Ljubavi. U nju sam ugravirao razlog naše sreće, prvog susreta davne jeseni, mrzle i hladne.
7 komentara za "RasutaKapVeseljaGrize"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.