Zemlja spava, zaspala nebesa,
nevrisnuta pjesma u grki krik.
Ona je mir i glas neizrečen
gola opna bez sjemena plodna.
Sva je meka, nalik je oblaku
koji plovi nad odbljeskom voda
promatrajuć’ u dubini svoj lik
ne obrće se ka visovima.
Pjesma ova sliči na pučinu
nejasne su njezine daljine
tek u šutnji stiže do obale
o koju se svaka razbija riječ.
10 komentara za "Razbijene riječi – deseterac"
Moraš biti prijavljen da bi komentirao.