Razgovor s autoricom

11 veljače 2016 Autor: 20 Kategorija: Jezik i književnost 

naslovna
Profesorica književnosti  Marija Juračić nedavno je objavila novi kriminalistički roman „Zona“ o kojem  je sutkinja Rozaida Naglav zapisala sljedeće:“ Zona je ime kamenjara na rubnom području grada, koji se širi i u kojem su našli dom beskućnici, marginalci društva, izmješteni iz normalnih života, ali će i taj kamenjarski svijet ubrzo postati betonski mravinjak, a Zona će se premjestiti dublje u kamenjar jer svaki grad, nažalost, ima svoju Zonu. I baš tamo je skončao s metkom u trbuhu Markan Šarin, tajkun koji je proždrljivošću grabežljivca na popis svoje imovine dodao i to neurbanizirano područje.
1.Koji ste grad imali u vidu kada ste pisali Zonu?
Autorica: Autor obično opisuje ono što mu je blisko, grad u kojem živi, društvo u kojem se kreće. Međutim, Zona je, nažalost, postala sastavni dio svakog većeg grada tako da se radnja romana mogla odvijati u svakome od njih. Dok sam pisala, imala sam viziju grada uz more u čijem se zaleđu nalazi kamenjar u kojem gradska sirotinja nalazi utočište, u kojem niču naherene, ružne ljudske nastambe koje preko dana djeluju napušteno. No ta napuštenost je samo privid jer unutar tih, od raznih materijala improviziranih skloništa, žive ljudi, žive i neka djeca kojima ovaj kamenjar predstavlja cijeli svijet i koja svojom igrom svjedoče da Zona nije napuštena, da u njoj vrije od života.
2. Bijeda je u Zonu utisnula pečat, ali vi u njenom postojanju nalazite i nešto toplo, ljudsko. Ne mislite li da u stvarnosti nije tako?
Autorica: Ne mislim. Mnogi su ljudi nakon domovinskog rata izgubili svoju imovinu i postali beskućnici. Njihova se ljudska priroda nije mogla preko noći promijeniti. Da, javlja se ogorčenost, ljutnja, duboka razočaranost životom, ljudi se odaju alkoholu, ogrube, ali život se nastavlja. On traje i u tim nemogućim uvjetima. I tamo, u toj bijedi, netko nekoga voli, netko nekome želi pomoći. Da se vama dogodi ista nesreća, zar biste izgubili sve bogatstvo svog duhovnog života?
3. Vaš roman je kriminalistički. Oslikava život raznih slojeva društva, od tih najsiromašnijih slojeva, običnih građanskih obitelji, do onih koji uživaju u svojim vilama na samoj obali mora. Odakle crpite inspiraciju za njegovu priču?
Autorica:To bar nije teško. Kako škola još nije društveno raslojena, imala sam mogućnost upoznati ljude iz raznih društvenih slojeva i njihove sudbine. Mediji su puni izvješća o deložiranim ljudima, ulice znaju ljude koji kopaju po kontejnerima, sudske su presude pune priča o lopovluku, sukobu interesa, makinacijama, grabežu. Ne prođe dan, a da ne čitamo o nekom novom  skandalu, o privrednom kriminalu. Materijala ima i previše.
4. Samostalnu istražiteljicu Iku Ekl i njezinog suradnika Ninna Ritzija imali smo prilike upoznati u vašem romanu „Jedne zime u Hrastovu.“ Je li „Zona“ svojevrsni nastavak tog romana?
Autorica: Roman „Jedne zime u Hrastovu“ i „Zona“ povezani su samo glavnim likovima, ali su priče potpuno različite. Radnja romana „Jedne zime u Hrastovu“ odvija se u izolaciji planinskog hotela zametenog snijegom u koji je Ika došla na odmor i nije niti slutila da će se njen odmor pretvoriti u dramatičnu potragu za ubojicom i da će njezina istraga na površinu iznijeti skrivene tajne obitelji hotelijera Noe Kerna. „Zona“ ima širu društvenu podlogu, ona na površinu iznosi smeće koje se nataložilo u našem društvu i otkriva neke načine  kojima taj društveni talog djeluje.
 
5. Ika Ekl je složena osobnost. U intimnom životu, ona je osjećajna, duhovita. strastvena mlada žena koja hedonistički voli uživati u životu, a u poslovnom je životu samouvjerena, smirena, racionalna, na trenutke čak i hladna. Je li Ika vaš alter ego?
 
Autorica: Ika je lik kakav bih ja voljela biti, ali ona je ipak donekle idealizirana. Ona se usuđuje  napraviti ono što se ja u istoj situaciji ne bih usudila. Ne zamjeram joj što se ponekad voli prepustiti luksuzu. Njezin luksuz nije nikada razmetljiv, preskup,to su male radosti potrebne da bi izdržala zahtjevnost svoga posla. Ona svakodnevno dolazi u kontakt s najgorim ljudskim zlom, osjeća kako je to zlo nagriza, ulazi u pore, sva ta prljavština, taj ljudski jad mora nekako isprati pa si dopušta neka sitna zadovoljstva. Da, ona voli luksuz, ali ona taj luksuz i zaslužuje.
 
6. Ikin pomoćnik Ninno Ritzi je zgodan neženja i veliki Ikin prijatelj. U romanu to prijateljstvo i ta suradnja dobro funkcioniraju. Vjerujete li da su ona moguća i u stvarnosti?
 
Vjerujem. Kakav bi bio život da nema takvih prijateljstava? Njihovo postojanje pokazuje koliko društvo cijeni ženu i njezin rad. Užasavam se onih hermetičnih društava u kojima žena ne smije sama kročiti na ulicu, a kamoli voditi neki važan posao. Europa je nekada bila europski orijentirana, a svi vjetrovi koji danas njome pušu nisu dobri vjetrovi. Društvo koje ne poštuje svoju majku, sestru, prijateljicu, nije društvo vrijedno opstanka. Iskreno sam uplašena za budućnost Europe jer imam žensku djecu i nije mi svejedno kakav im svijet ostavljam.
 
7. U romanu ste tajkune podijelili na dvije osnovne kategorije; na sirovinu i na ćaću. Možete li nešto reći o toj podjeli?
 
Autorica: Sirovina je tajkun koji se naglo obogatio, ali mu novostečeno bogatstvo nije pružilo ni obrazovanje, ni znanje. Ponaša se razmetljivo, bahato, prezire duhovne ljudske vrijednosti i svima pokazuje svoje imanje. Sigurno nije pročitao ni strip, a kamoli neki roman. Ćaća je tajkun koji ima uljuđenije manire, koji se prema podređenima ponaša prisno, pokroviteljski, ali on je ipak diktator u malom. On brine o svojim podanicima sve dok ga slušaju i dok mu se dive. Može biti šarmantan i simpatičan, ali ta njegova slika je samo privid. Smatram da su pljačkaši hrvatske imovine toliko uništili Hrvatsku da se njihovo djelovanje može poistovjetiti s veleizdajom. Oni su krivi za upropaštena poduzeća, za male mirovine, za potrebu mladih da traže posao izvan Hrvatske. Stavljam ih u isti koš s onima koji su napali našu domovinu.
 
8. Ika Ekl često počinje radni dan ispijanjem kave sa svojim radnim kolektivom. Nije li takvo ponašanje u suprotnosti s poslovnom etikom?
 
Autorica: Taj ritual, to jutarnje kolektivno pijenje kave, ti jutrom puni kafići održavaju zdravlje nacije. Neka zapadni svijet kaže koliko eura troši njihovo stanovništvo na psihijatre koji, ustvari, ne pomažu. Druženje uz kavu zamjenjuje psihijatra. Ljudi se napričaju, izjadaju, savjetuju, nasmiju i odmah im je bolje, a radna atmosfera je ugodnija što dovodi do većeg učinka u radu. Da taj običaj njeguju starija kapitalistička društva, ljudi bi znali da je čovjek s kojim rade lud pa mu ne bi dali da vozi avion pun putnika kojim će se on, zbog osobnih problema, zabiti u planinu. Ovako, on je za sve bio normalan. Jasno, kada ga je psihijatar pitao što vidi u mrlji koju mu je pokazao, nije rekao da vidi njegovu glavu nabijenu na kolac, nego je rekao da vidi cvjetić, leptira, Sunce…Nije toliko lud da otkrije vlastitu ludost… A da je s kolektivom ispijao kavu, svoju ludost ne bi mogao sakriti.
 
 
9. U romanu važnu ulogu ima Egon, arhitekt i pisac kriminalističkih romana. Tko je on? Tko je bio vaša književna inspiracija za oblikovanje tog lika?
Autorica: Egon je izmišljen lik koji objedinjuje sve pozitivne osobine koje bi svaki književnik trebao posjedovati. Pošten, odlučan, otvoren, odgovoran prema riječima koje stavlja na papir.  Odgovoran prema mislima koje će javno iznijeti. On nije izgubio osjećaj za lijepo i plemenito. Ne piše da zadivi, ne piše da šokira; piše da oplemeni, da ukaže na Zlo koje se nalazi u nama i s kojim se neprekidno moramo boriti. Opsjednut je starim crkvama i voli Iki dosađivati oduševljeno pričajući o njihovom nastanku, stilu, dojmu koji i nakon protoka vremena ostavljaju.
10. Vi ste udani, imate odraslu djecu. Zašto vašoj Iki  uskraćujete obiteljski život? Zašto je ona odbila Egonovu ženidbenu ponudu?
Autorica: Da pravo kažem, nisam sigurna. Ona je odgovorna osoba, previše je zaokupljena svojim poslom, borbom protiv kriminala i vjerojatno misli da bi ju majčinstvo u njenoj misiji moglo ograničiti. Ona jednostavno ne razumije ljude koji donose djecu na svijet u najsurovijim životnim uvjetima. Misli da prema djeci treba biti odgovoran, treba im pružiti sretno djetinjstvo, a ne patnju. I treba im se moći posvetiti.
11. Na kraju bi bilo zanimljivo čuti, imate li u vidu Iku Ekl uskoro poslati u novu pustolovinu?
Autorica: Neko vrijeme će se Ika odmarati, a onda…tko zna? Ako me opsjedne, uđe mi u misli i poželi novu avanturu, ja ću je u nju pustiti.
 
Mihovila Pasarić
.
Naslov: Zona
Autorica: Marija Juračić
Broj stranica: 256
Nakladnik: REDAK
Godina izdanja: 2016.
ISBN: 978-953-336-276-2
 Pogovor: Rozaida Naglav
Ilustracija Naslovnice:Lidija Polak
 
 

20 komentara za "Razgovor s autoricom"

Moraš biti prijavljen da bi komentirao.